top of page

                            MOJE MJESTO U JESEN

 

    U moju ulicu stigla je zlatna jesen.

    Ujutro kad se probudim čujem šum šarenoga lišća. Ppgledam kroz prozor i vidim tople jesenske boje. U zraku se osjeća miris zrelog voća. Sve je lijepo dok ne dođu sivi kišni dani. U kasnu jesen sve se potpuno promijeni. Dođu crni oblaci i nadviju se nad nebom. Čuje se udaranje hladne kiše po prozoru, magla se nečujno prišunjala u dolinu, a vjetar radosno pleše svoj jesenski ples.potoci vode slivaju se niz ulice. Sve bude mokro , blatnjavo i puno lokvi.U zraku se osjeća miris vlage i trulog lišća. Vjetar skida odjeću s drveća, a grane ostaju gole i sive. Nebo ne prestaje da plače. Tužno je nebo, tužni su trava i drveće, a najtužnija sam ja. Samo je vjetar sretan jer on neprestano pleše.

    Ipak, volim jesen jer ona daje puno plodova, daje urod i daje rezultate ljudskog rada.

                                       JANA G.

MOJI ZIMSKI PRAZNICI

 

       Kao i svake godne željno sam iščekivala te dane, božićni blagdani, Nova godina, Sveta tri kralja, Ponoćka i dr.

      I ove godine išla sam kod bake u Ramu. Svake godine uživala sam u sniježnim radostima, ali ovaj put snijeg je na mene zaboravio. Niti jedna njegova pahulja nije se htjela sa mnom igrati. Bila sam jako tužna. S druge strane u Rami imam jedno veselo društvence, pa mi snijeg i nije baš falio. Sastajemo se u našem logoru, smišljamo nestašluke, pričamo se i zabavljamo. Satima se družimo, dijelimo iskustva i postajemo jako dobri prijatelji. To je zaista jedan divan osjećaj koji me ispunjava.

     Ponekad se treba odmaknuti od gradske galame i uživati u prirodi. Jedva čekam sljedeće zimske praznike, ali naravno sa snijegom i bjelim svijetom.

 

                                                             JANA G.

 

 

 

        Prošli su zimski praznici. Išla sam svugdje i bilo mi je super.

       Jedan od najljepših događaja bila je božićna noć. Pjevala sam na misi Ponoćki. Moj brat i mama sjedili su u drugoj klupi. Kad sam pogledala u brata sjetila sam se svih gluposti kojima smo se smijali. Skoro sam prasnula u smijeh. To se na meni vidjelo. Kad je nastup završio slijedila je misa. Kad sam došla kući otišla sam spavati. Zapravo sam igrala igrice na mobitelu da bih mogla kad svi zaspnu postaviti poklone. U dva sata sam bila sigurna da su svi u krevetu. Izvadila sam iz ormara poklone za tatu i mamu i stavila ih ispod bora.

       Ovi praznici su mi bilui jedni od najljepših.

 

                                                             Gabrijela R.

 

PAŠTETA ARGETA

 

Stara lija ručak sprema

Al u loncu zeke nema.

Zec obukao najljepše odijelo

Pa krenuo na zečje sjelo.

U potragu bacila se lija

Da sačeka zeku sa sjela. 

Dok se lija šumom šeta

Pogodi je s drveta pašteta.

Ne bi lija lako uhvatila zeku

Al je puno lakše otvoriti paštetu.

                                              Davor S.

 

 

 

 

 

 

ČUDNOGRAD

 

U Čudnogradu čudan običaj kažu:

Pas liježe jaje

Gusjenica mlijeko daje

Mačka pase travu

Miš gonja kravu

Mrav planinu nosi

Ovca travu kosi

Zebra tigra lovi

Avion morem plovi.

Zaključak glasi:

Zemlja nebo krasi.

                        Jana G.

ZABOLJELA ME NEISKRENOST PRIJATELJA

 

   Jednog proljetnog dana posvađala sam se s prijateljicom, stvarno ozbiljno.

   Evo što se dogodilo. Posudila sam omiljeni film prijateljicama Lei i Tei. One su blizanke, ali Lea mi je bila bolja prijateljica. Sutra je Lea dotrčala meni i rekla da je Tea slomila cd. Nakon nastave, na putu kući, Tea se branila da nije slomila cd. Počupale su se na cesti. Vjerovala sam Lei jer mi je bila najbolja prijateljica. Navečer sam otišla kod njih u crnom kaputu, sa povečalom da izgledam kao detektivka. Povečalo je poslužilo kad sam našla otiske Leinog sjajila. Znala sam da je njeno jer se Tea ne šminka. nakon toga Lea je priznala. Nije meni žao filma, meni je žao što sam joj sve vrijeme vjerovala.

   Od tada je moja najbolja prijateljica Gabrijela Raič - ja. Više nisam Crvenkapica i ne vjerujem svakome za sve.

                                                               Gabrijela  R.

bottom of page